KAKO INKVIZICIJA SHVATA USTAV I LJUDSKA PRAVA
TUŽILAŠTVU BIH – MINISTARSTVU BEZBJEDNOSTI BIH
Na osnovu Krivičnog zakona BIH, članovi : “Saučinitelji, Produženo krivično djelo, Povreda ravnopravnosti čovjeka i građanina, Protuzakonito posredovanje, Zloupotreba položaja ili ovlasti, Nesavjestan rad u službi, Terorizam, stav 4, tačke a, b i c”, sve vezano za “Pomoć učinitelju poslije učinjenog krivičnog djela” te “Udruživanje radi činjenja krivičnih djela i Organizirani kriminal”…
 |
KAKO INKVIZICIJA SHVATA USTAV I LJUDSKA PRAVA |
Za bilo kog profesionalca tužioca, bilo bi dovoljno samo da priložim dokument takozvane “institucije ombudsmena” i moj dopis sa prilozima pa da sam otkrije, koja su krivična djela počinjena i na koji način ali ja ću ukratko navesti samo neke primjere i to više zbog građana.
Upozoravam da je cijela zemlja bukvalno u statusu koji je imala Njemačka prije drugog svjetskog rata, kada su primjenjivane najmonstruoznije nacističke i gestapovske metode prema građanima a “ombudsmeni” svojim lažima imaju ulogu Gebelsove propagendne mašinerije.
No to nije trajalo vječno, pa neće ni teror ovdašnje mafijaške mreže a do tada sugerišem građanima da se ne obraćaju terorističkoj organizaciji koja se naziva “institucijom ombudsmena za ljudska prava” jer su u pitanju pripadnici mafijaške mreže, koju treba pod hitno ukinuti a njihove aktere procesuirati.
Primjerak ove krivične prijave biće dostavljen i na adrese te terorističke organizacije.
Iz priloga sa moje elektronske pošte “Mejl od 22.07.2020.” vidljivo je da sam dopis poslao 22.07.2020 a ne 27.07.2020. kako je to pogrešno napisano u dokumentu terorističke organizacije.
Iz samog teksta je vidljivo da nema nikakve veze sa sadržajem mog dopisa, nego su pomenuti “ombudsmeni” samo potpisali tekst, koji im je dostavio neki od njihovih mafijaških bosova a o kakvim se glupostima radi pojasniću ukratko u nastavku.
Pripadnici terorističke organizacije, naime uopšte ne pominju niti jedan od događaja, koje sam ja naveo, nego pišu o nečemu sasvim drugom, što bukvalno nema nikakve veze sa mojim dopisom.
Počinjem od 22. maja 2019. kada sam došao u zgradu Policijske uprave Bijeljina da tražim podatke koje je kriminalistička policija, odnosno MUP prikupljao o meni a što je pravo garantovano članom 23 Ustava Republike Srpske i koje se prema istom ustavu, prema članu 48, ne može ni oduzeti ni ograničiti.
Osim toga imao sam namjeru prijaviti više pripadnika terorističke organizacije za počinjena krivična djela 27. septembra 2018. te zahtijevao od pripadnika MUP-a da rade posao za koji su plaćeni.
Umjesto toga kriminalistička policija, odnosno MUP su poslali službenika u civilu, koji mi se obratio, vrijeđao me i prijetio a onda me fizički napao, objema rukama, vukući i gurajući prema izlazu, te prijeteći da ću biti ubijen ako se ikada više vratim da tražim bilo koja svoja prava.
Ja nisam reagovao fizički da se odbranim, jer sam očekivao da će to učiniti nekoliko uniformisanih prisutnih službenika, što se nije desilo te sam kada me je izgurao da izlaznih stepenica, čvrsto stao i nisam dozvolio da me dalje gura, rekavši da me nije uplašio i da neću otići na šta je službenik u civilu nekoliko sekundi stajao iznenađen a onda pobjegao na sprat policijske uprave Bijeljina.
Prisutni policijski službenici su na moje zahtjeve da sačine zabilješke i pokrenu postupak, odbili to da učine a nisu mi htjeli saopštiti ni ime napadača i teroristička organizacija, krije ime toga zločinca do današnjih dana a saučesnici iz terorističke organizacije za otimanje ljudskih prava ih evo u tome podržavaju ni jednom riječju ne pominjući ovaj razbojnički napad.
U svom dopisu, oni se kriju iza floskule o tome da ne mogu uticati na sudske odluke a naprotiv, kao priloge sam dostavio odluku osnovnog suda u Bijeljini 80 0 Pr 100636 18 Pr, koja je postala pravosnažna drugostepenim rješenjem Okružnog suda u Bijeljini i u kojoj je pred sudom dokazano i konstatovano da su državni službenici kršili zakon.
Pripadnici MUP-a, iako su pred sudom izjavili da su im poznate ove odredbe iz zakona, nisu htjeli o tome sačiniti nikakvu zabilješku, nego su me napali sa leđa i bespotrebno gurali izuzetno grubo glavu prema zemlji, prilikom ulaska u zgradu, očito želeći da me time ponize ali su uzrokovali gušenje, zbog čega sam zatražio medicinsku pomoć.
Policijski službenik je već bio spreman da pozove hitnu pomoć ali je u tom trenutku, iza mojih leđa u prostoriju ušao inspektor kriminalističke policije Dejan Minić i rukama odrečno pokazao da mi se ne ukazuje hitna pomoć, što sam lično vidio, kada sam se okrenuo i pogledao iza sebe.
Naime, primijetio sam da policijski službenik Panić ne gleda u mene, nego desno iza mene, pa sam se zbog toga okrenuo i vidio prizor koji sam opisao a inspektor Minić je pošto je primijećen, odmah pobjegao nazad. I da zaključimo dakle ovaj dio.
Sudovi u Bijeljini su svojim odlukama u predmetu 80 0 Pr 100636 18 Pr, koji je postao pravosnažan, zaključili i obrazložili da ja nisam prekršio zakon ni na koji način, nego da su to učinili takozvani državni službenici pri tome mi ozbiljno ugrozivši život a onda odbili ukazati hitnu pomoć, koju sam tražio preko 20 puta i falsifikovali dokumente, kako bi to prikrili, odnosno napisano je da sam se odbio izjasniti o tome.
U pomenutom predmetu sudova u Bijeljini je tokom dokaznog postupka, svjedok sudski policajac Jelačić potvrdio da je čuo, kako tražim hitnu pomoć zbog gušenja ambrozijom ali niko od takozvanih državnih organa, ni MUP, ni sudska policija mi nisu ukazali hitnu pomoć, nego su me u teškom stanju opasnom po život, transportovali satima na lokaciju Istočnog Sarajeva, iako ti organi prema zakonu nemaju nadležnost, niti su ikada dobili bilo kakav predmet protiv mene.
Pripadnici terorističke organizacije za otimanje prava garantovanih ustavom, lažno tvrde da se ja žalim i protivim odluci Republičkog tužilaštva od 1. juna 2015. kojom se predmet daje u rad tužilaštvu u Istočnom Sarajevu.
U pitanju je zaista monstruozna i gnusna laž, jer se ja ne protivim toj odluci, nego ukazujem da je kriminalno to što nije poštovana, nego je preinačena i falsifikovana.
To se može vidjeti i iz dopisa koje je Visoko sudsko i tužilačko vijeće, uputilo glavnom okružnom tužiocu u Istočnom Sarajevu i predsjedniku suda u Sokocu, kojim ih upozorava da mi dostave rješenja, kojim su navodno dobili nadležnosti a što nikada nisu učinili jer su tu “nadležnost” falsifikovali. Kada “ombudsmeni” budu krivično odgovarali za svoja zlodjela, moguće je da će se braniti tvrdnjama da nisu znali zakonske odredbe o nadležnosti ali to je njihov problem. Mogli su raditi bilo koji častan posao za koji to nije potrebno… od taksiranja, konobarisanja, čuvanja ovaca na planini… itd a ne da se bave otimanjem ljudskih prava i legalizacijom nacističkih metoda u kojima saučestvuju a za šta su uostalom i postavljeni.
Dakle, prema zakonu o visokom sudskom i tužilačkom vijeću, zakonu o sudovima i zakonu o tužilaštvima… Okružno tužilaštvo u Istočnom Sarajevu i osnovni sud u Sokocu, nemaju nadležnost da postupaju na teritoriji Bijeljine i mogu je dobiti samo za pojedine predmete odgovarajućim odlukama Republičkog tužilaštva Republike Srpske i Vrhovnog suda Republike Srpske.
Kriminalac Rajko Čolović je dakle falsifikovao nadležnost i pokrenuo predmet protiv mene za koji nije dobio odgovarajuću odluku a predsjenik suda u Sokocu je lažirao nadležnost, jer nikada nije dobio nikakvu odluku od Vrhovnog suda Republike Srpske, što sam dokazao odgovarajućim dopisima, kako Vrhovnog suda tako i Republičkog tužilaštva iz čije se odluke od 1. juna 2015. vidi da se radi o mojoj krivičnoj prijavi protiv više lica a ne po prijavi protiv mene.
Ovo su dakle činjenice o razbojničkom terorističkom napadu na mene, kada su pripadnici zločinačke organizacije, počinili više krivičnih dijela, iako nisu bili za to nadležni a dio tih zločina je konstatovan i opisan u predmetu sudova u Bijeljini o čemu teroristička organizacija za otimanje ljudskih prava ne piše ni jednu jedinu riječ što se vidi u dokazu “Obavjest ombudsmena Ž-SA-08-612-20 od 19.08.2020.”.
Oni se bave, naprotiv isključivo o predmetu ubistva Ivone Bajo i čak pominju taj predmet i njegov broj, iako ga ja uopšte nisam nigdje napisao no ne pominju ključnu činjenicu a to je da se tužilaštvo u Bijeljini svojim pismenim dopisom osnovnom sudu, izjasnilo da nema saznanja o oštećenjima materijalnog dokaza ubistva jer ih policija nije navela u svojoj dokumentaciji, što nedvosmisleno znači da je kriminalistička policija, smišljeno prikrila materijalni dokaz, koji dokazuje ubistvo a njih obavezuje da ponovo pokrenu istragu, ukoliko se pojavi novi dokaz.
Uz sve ovo se savršeno uklapa, javna izjava i poziv jednog od šefova mafije Dodik Milorada, koji je objelodanio formiranje “crne knjige” i pozvao svoje sluge zločince i teroriste da se bore protiv lica iz te knjige a kako to čine vidljivo je iz dokaza koje sam priložio. Radi se o najcrnjim gestapoviskim i inkvizitorskim metodama iza kojih stoje pojedini zločinci iz policije, tužilaštva, suda i takozvane institucije ombudsmana, koji su svi skupa saučesnici u ubistvima i pljačkanju naroda.
Dakle, sudovi u Bijeljini su konstatovali u obrazloženju koje sam citirao da su takozvani državni organi prekršili zakon i umjesto da ovu sudsku odluku, uzmu kao osnov za zaštitu ljudskih prava, saučesnici iz terorističke organizacije se ismijavaju i pružaju zaštitu mafijaškoj mreži.
Dalje, ako Okružno javno tužilaštvo u Bijeljini, svojim izjašnjenjem iz 2017-te, pismeno obavještava osnovni sud, da nema saznanja o stanju u kome se nalazi materijalni dokaz ubistva, zbog toga što ih o tome ni na koji način nije obavijestila kriminalistička policija, onda institucija takozvanog obusmena, nema sta da se u to miješa i preinačava ga, nego samo može konstatovati kršenje zakona od strane kriminalističke policije odnosna MUP-a a to je nedvosmisleno i jasno, motiv za sva druga navedena razbojništva i pokušaje mog ubistva.
Ignorisanjem svih ovih detalja, dokaza i činjenica, te pisanjem svih onih gluposti, koje nemaju nikakve veze sa mojim dopisom, takozvana institucijama ombudsmena za ljudska prava je pokazala da je običan servis mafijaškog fašističkog terorističkog režima i ništa drugo.
Nadalje… Visoko sudsko i tužilačko vijeće je poslije mojih dopisa i dostavljenih dokaza a nakon što je zločinac Rajko Čolović odbio da mi dostavi eventualno rješenje o dodjeli nadležnosti i organizovao pokušaj mog ubistva, svojom odluku prekinulo njegov mandat, odnosno smijenjen je a na njegovo mjesto postavljena Vukadin Anica.
Vjerujem da će doći dan, kada će zaživjeti pravna država te predlažem tužiocu da postavi pitanje, zločincima iz takozvane “institucije za ljudska prava”… kakve veze ima prikrivanje ubistva Ivone Bajo 23.07.2019. sa napadom službenika MUP-a u civilu na mene 22. maja 2019.
Kakve veze ima prikrivanje ubistva Ivone Bajo sa napadom na moje zdravlje i život od strani MUP-a i sudske policije 27. septembra 2018. kada su me napali s leđa, bez ikakve naredbe a onda odbili ukazati hitnu pomoć, koju sam tražio i falsifikovali dokumentaciju.
Kakve veze ima to da li su nenadležni organi iz Istočnog Sarajeva dobili nadležnost na zakonom propisani način ili je nisu dobili u predmetima formiranim protiv mene 2015. i 2017… kakve to dakle veze ima sa prikrivanjem ili neprikrivanjem materijalnog dokaza ubistva Ivone Bajo o čemu piše tužilaštvo u Bijeljini u svom pismenom izjašnjenja 2017.
Kakve veze dakle imaju svi ovi događaji o kojima sam ja priložio dokaze a zločinci iz terorističke organizacije takozvanih ombudsmena za ljudska prava, nisu napisali nijedne riječi… kakve to veze ima sa prikrivanjem ubistva Ivone Bajo o čemu su pisali… osim naravno ako i oni vrlo dobro znaju da je to ubistvo prikriveno i saučesnici su u organizovanoj pljački i ubistvima građana.
PRILOZI
Ko su falsifikatori
|
Zdenko Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina Zdenkobajo@gmail.com 065831902 |
